2010-10-14 13:51:00

Intervju s hrvatskim književnikom Šimom Storićem

Mato Lovrak čini čuda

ŽIVOT= VELIKI  KOMPROMIS

…od Milog Djeteta  do odličnog pisca ….

Sigurno, ali sigurno se pitate kakve veze ima jedan Mato Lovrak s jednim Šimom Storićem. Ajde….odgovorit ću vam…. VELIKE! Naime, upravo taj , jedan jedini i neponovljivi Mato Lovrak na jedan je način stvorio jednako jedinog i neponovljivog  Šimu Storića. Zanima vas kako? Čitajte dalje!

Evo, i nas zanima. Možete li nam  reći  kako je to Mato Lovrak utjecao na vaše pisanje?

Naravno. Naime, da nije bilo Mate i njegove jednostavno savršene „Družbe Pere Kvržice“ ja danas vjerojatno ne bih  sjedio ovdje i razgovarao s tobom. Jer upravo ta vaša  lektira bila je moj prvi roman. Roman koji me potakao na cijelu tu stvar s pisanjem. Otkrit ću ti tajnu. Moji prijatelji i ja podijelili smo si nadimke iz priče. Ja sam bio Milo Dijete (hm, hm...), jesam, stvarno!

 

To je bio početak, vrlo zanimljiv početak . Nastavak priče?

 Pa , jako jednostavan. Prvo kratke priče, zatim one malo duže i na kraju  romani kao točka na i.   Sve to ide samo od sebe. U međuvremenu sam postao i prosvjetni radnik. Naravno, po uzoru na Matu Lovraka(ha,ha,ha). Čudno je to koliko jedan čovjek može utjecati na drugoga  bez da ga  upozna. Nadam se da ću jednog dana i ja nekom klincu biti isto što je i meni bio Mato Lovrak…

 

 Sigurna sam da hoćete! Je li vaš rodni kraj Dalmatinska  zagora imala utjecaj na  vaše pisanje?

    Ogroman. Odatle potječe „ono nešto“ što daje jedan poseban štih svakom od mojih djela.   Ljubav prema rodnom mjestu za mene je vrlo važana jer smatram da je to jedan od ključnih faktora ljudske osobnosti.

 Objavljivali ste svoja djela po raznim časopisima, listovima i dnevnim novinama, ali ste  izdali i mnogo knjiga . Po vašem mišljenju, što ostavlja jači dojam na ljude?

Ja mislim da je to poprilično relativno. Mnogo ljudi čita novine, puno više nego  knjige. Ali baš iz tog razloga novine su savršene za promoviranje pisca i njegovog stila. Usput potiče i na čitanje gore spomenutih knjiga ….

 Dobitnik ste mnogih nagrada . Kako je to utjecalo na vas i vaše pisanje?

Znaš, mnogi se zajedno sa nagradama okrenu za 180 stupnjeva. Slava im udari u glavu, kako bismo rekli. Na mene su moje djelovale potpuno drugačije. Daju mi poseban osjećaj sigurnosti i ponosa jer znam da i ako ne napišem nešto novo, neću pasti  u zaborav. I dan danas na njih gledam s posebnom toplinom.

 

Odakle dolazi ta pusta inspiracija? Evo, npr. za vaša dva najnovija djela:Mačka se uvijek dočeka na noge  i Poljubit ću je uskoro, možda ? Dolazi li iz stvarnog svijeta ili je plod vaše mašte?

Sve dolazi iz stvarnog svijeta. Čak i ona djela za koja pisci govore da su plod njihove mašte. U njihovoj su podsvijesti i ona dolutala iz stvarnog svijeta. To je živi dokaz da ni stvarni svijet nije tako loš. Prema tome i moja su djela iz itekako stvarnog svijeta.

Je li vam bilo teško spustiti se  na valnu dužinu četrnaestogodišnjaka? Znate, mi smo komplicirani…

Ja mislim suprotno. Vi ste trenutno sami sebi komplicirani. Inače, niste. Odgovor na tvoje pitanje je : NE. I ja sam jednom bio u tvojoj koži…..Znam kako ti je.

 

Jedno od obilježja vašeg stila je i žargonizam. Zašto?

Vrlo jednostavno! On jedno djelo čini pristupačniji tebi i tvojim vršnjacima, ali i zanimljivijim  za starije. Daje mu čak i dozu humora. Osim toga, zar nije lakše čitati žargon, nego akademske izraze za koje ti treba džepni  rječnik .

 Što se tiče likova, Dagmar / Keti je u početku jako buntovna, ali kako se priči bliži kraj i njezina se osobnost mijenja. Tko je prava Keti?

Kao što si i sama rekla, kako se priči bliži kraj prava Keti  izlazi na vidjelo. Ona se ustvari cijelo vrijeme skrivala u ljušturi buntovnice. To je bio njen način zaštite od svijeta.

 Vaša poruka mladima?

Kao prvo: slijedite svoje srce. To će vas daleko odvesti. Kao drugo: najvažnije se prilagoditi. To je najlakši  način da prebrodite životne probleme ispred  vas. Da bi se netko prilagodio vama, morate se i vi prilagoditi njemu. Život je, u stvari, jedan veliki kompromis!

 

Pa , što reći,  nego da Mato Lovrak čini  čuda!

      Napisala Anita  Ugrina 2008. godine, tada učenica 8.a razreda.


Osnovna škola Kneza Mislava Kaštel Sućurac